Zečevi, odgovorno ću ih odgajati. U staroj iznajmljenoj kući koja se spremala da se sruši, čovek koji nije bio dobar u druženju živeo je kao uzgajivač zečeva. Nestrpljenje i sukob koji se ne može dobro povezati sa društvom, osećaj usamljenosti koji se cepa, seksualna želja koja nije zadovoljena... Čovjek je nastavio gajiti nemoguće zablude u svom bistrom srcu, a o tome je razmišljao u potrazi za spasenjem. "Jecanje... Momo-chan, slatki zec koji voli samo mene. Volio bih da si ljudsko biće. Onda mogu dati sve od sebe." To je bila želja koja se nije mogla ispuniti. Ali se ostvarilo. Kada je čovek podigao pogled, video je Moma, koji se pretvorio u zečicu, kako stoji tamo sa osmehom na licu. Slatki zec koji voli samo sebe. Usamljenost je trebala biti izliječena. Međutim, na kraju čovjek proda Moma za novac. Čovek koji pati od krivice i žaljenja, bespomoćne bijede... Ali, opet se desilo čudo. Ispred mene se pojavio zec. To je bila Momova poslednja ćerka, Monaka. Čovjekova ruka dopire do nasmijanog dragog zeca. Da li je ovo san ili iluzija? Nije važno. Samo želim spavati s tobom u naručju dok mi ne dosadi. Živjeti između stvarnosti i obmane. Sanjarenje koje je usamljeni čovjek želio. Zapis o njegovom razmnožavanju i pristrasnosti.